Zoran Kovačić, diplomirani defektolog-oligofrenolog održao je predavanje na temu „Bonton ponašanja prema osobama sa invaliditetom“, u prostorijama Udruženja penzionera, u organizaciji Društva za borbu protiv raka, Sombor.
Kovačić se u svom predavanju osvrnuo na trenutni položaj osoba sa invaliditetom, ali i generalno manjinskih grupa u našoj zemlji. On napominje da je veliki problem što osobe sa invaliditetom u našoj zemlji veoma često nemamo prilike da vidimo, a razloge toga objašnjava izuzetno složenom situacijom, pre svega u infrastrukturnom smislu, velikim brojem arhitektonskih barijera koje doprinose teškoćama u svakodnevnom funkcionisanju ove populacije. Naglašavajući značaj prihvaćenosti socijalnog modela ometenosti, Kovačić naglašava potrebu menjanja šire društvene zajednice, koja mora postati inkluzivnija i pristupačnija, kako bi osobe sa invaliditetom u punom kapacitetu mogle da ostvaruju svoje ciljeve. Nadalje, defektolog objašnjava važnost usklađivanja zakonske regulative trenutnoj situaciji u društvu, koja je, po rečima Kovačića, veoma složena, komplikovana i teška kada je populacija o kojoj govori u pitanju. Mediji igraju izuzetno važnu ulogu u destigmatizaciji ove populacije, ali nažalost i u tom segmentu situacija nije baš najbolja, jer smo često svedoci neadekvatnog, pa ponekad i zlonamernog izveštavanja sa događaja koji se tiču osoba sa teškoćama u razvoju.
Naše ponašanje u neposrednom kontaktu sa osobama sa invaliditetom mora da bude prirodno, te da pokušamo da se ponašamo adekvatno situaciji u kojoj se nalazimo. Pravila poput sedenja kada razgovarate sa osobom koja se kreće pomoću invalidskih kolica, zatim empatičnog odnosa prema eventualnoj pomoći koju bi osoba sa invaliditetom i drugim vrstama teškoća tražila od vas, veoma su bitna u neposrednom odnosu sa ovom populacijom. Međutim, najvažnija stavka našeg ponašanja prema osobama sa invaliditetom jeste upravo prirodnost i neposrednost, jer kako naglašava Kovačić, naše ponašanje mora da bude isto kao kada razgovaramo sa bilo kojom drugom osobom, jer naravno, svaka različitost ne donosi ništa dobro.
Inkluzivno društvo je upravo ono koje se menja, zarad zadovoljavanja svih potreba svakog pojedinca ponaosob.
